vrsta građevine: jednoobiteljska stambena građevina
lokacija: Rasna, Brestovac
autor: Silvija Pranjić, dipl.ing.arh.
suradnik: Blanka Levačić, dipl.ing.arh.
projekt: idejni, glavni, izvedbeni projekt i projekt unutarnjeg uređenja, 2017.
izvedba: 2018. –
površina građevine: 80 m2

Šira slika – obronci Psunja i Papuka

Već petnaestak kilometara od Požege na putu prema Pakracu čini se kao da je vrijeme stalo prije trideset ili više godina kad su malena mjesta razbacana po Psunju i Papuku počeli napuštati njihovi stanovnici, dijelom zbog ratnih zbivanja devedesetih, a dijelom zbog procesa deruralizacije koji je započeo i mnogo prije. Gotovo istovremeno s iseljavanjem stanovništva, priroda je polako počela preuzimati njihove napuštene domove. 

Danas se između obraslih ruševina ovih malenih mjesta još nalazi pokoja naseljena kuća. Grijanje je ovdje na cjepanice, voda se crpi iz bunara, noću se hoda kroz mrak jer javne rasvjete uglavnom nema, signal na mobitelu često se gubi, a trgovina je pokretna. Ljudi ovdje ne uživaju u blagodatima suvremenih naselja, ni u smislu infrastrukture, a ni u smislu društvenih sadržaja. Može se reći da je ovdje živjeti teže. No, ljudi ovdje uživaju u blagodati beskrajne prirode i tišine. 

Za većinu hrvatskih građana ovaj kraj je potpuno nevidljiv. No, kad bi se pogledalo bolje, našla bi se pokoja zanimljiva lokacija u povijesnom i u umjetničkom smislu kao svjedok boljih vremena. Tako se na neobičnom proplanku iznad sela Čečavac i Šnjegavić mogu pronaći ostaci srednjovjekovne benediktinske opatije Rudine, a jedan od najimpozantnijih spomenika Vojina Bakića, Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije nekad se nadvijao iznad ceste na putu između Požege i Pakraca, u Kamenskoj. Ova tridesetmetarska apstraktna skulptura od inoksa 1992. godine minirana je i srušena. Nestao je jedan nevjerojatan spomenik i prostorni reper cijelog kraja. Ako se od iste te Kamenske krene cestom prema Novom Zvečevu, sa lijeve će strane iz gustog zelenila izroniti spomenik Šušnjarske bitke, veliki mozaik slikara Ede Murtića. Premda također devastiran u ratu, još uvijek je prepoznatljiv.

Uža slika – Rasna

Rasna je 1971. godine imala 110, a 1991. 65 stanovnika. Trenutno broji 7 stanovnika čije se kuće uzduž ulice izmjenjuju sa ruševnim pročeljima napuštenih kuća i šikarom. Iako bi većina ljudi ovaj prostor doživjela kao nešto što treba pustiti da propadne i nestane do kraja, postoje i oni koji upravo u ovom prostoru vide odlično mjesto za sagraditi dom.

Kupili smo dugačku parcelu na kojoj se uz cestu nalaze ostaci vikendice koja je u ratu zapaljena. Na drugom kraju parcele, nakon što se prođe kroz gaj, nalazi se potok. Izbor lokacije u našem je slučaju bio kombinacija želje za maksimalnom okruženošću prirodom i niskih cijena zemljišta. 

O kući 

KOLIKO METARA KVADRATNIH TREBA IMATI KUĆA DA BI ZADOVOLJILA POTREBE SVOJIH KORISNIKA? KOLIKO KOŠTA METAR KVADRATNI KUĆE? KOLIKO JE PROSTORA PRIMJERENO IZGRADITI? KOJE PROSTORNE SENZACIJE ŽELIMO SVAKODNEVNO U SVOM DOMU?

Često se događa da se radi pogrešne procjene i neracionalne prostorne organizacije grade prevelike, i na koncu neiskorištene kuće koje svoje vlasnike financijski iscrpljuju, naročito u fazi gradnje, ali i u svakodnevnom životu jer su mjesečni troškovi nepotrebno visoki. Nije rijetkost da prostrane sobe koje su bile namijenjene djeci, ili čitave etaže za koje se mislilo da će ih nastaniti djeca s obitelji, ostaju prazne jer se djeca odlučuju za život negdje drugdje, u drugom mjestu ili čak u drugoj državi. Upravo zato, navedena pitanja potrebno je opetovano postavljati i na njih se vraćati tijekom projektiranja kako bi se našla najbolja mjera izgrađenog i neizgrađenog, a ulogu arhitekta vidimo između ostalog i u osvještavanju tih pitanja.

ODGOVARAJUĆI NA TA PITANJA, U RASNOJ JE CILJ BIO DOBITI KVALITETNO PROSTORNO RJEŠENJE KUĆE SA DVIJE SPAVAĆE SOBE S UKLONJENIM SVAKIM SUVIŠNIM KVADRATOM KOJI ZA NAS NIJE BIO NEOPHODAN, A POVEZANOST S PRIRODOM I PRIRODNO OSVJETLJENJE TREBALO JE BITI MAKSIMALNO MOGUĆE. TAKOĐER, NASTOJALO SE ŠTO VIŠE ISKORISTITI OSTATKE POSTOJEĆE VIKENDICE.

Prizemlje i potkrovlje ruševne vikendice bilo je izgrađeno od blok opeke bez serklaža i dijelom se urušavalo, a drveno krovište bilo je potpuno urušeno. Nasuprot tome, maleni podrum od betona bio je statički u dobrom stanju. Zbog želje da se maksimalno iskoristi postojeće, podrum je zadržan postavši polazna točka oko koje će se razviti prostorno rješenje kuće.

Na betonsku, masivnu i zatvorenu bazu kuće koju čini postojeći podrum u funkciji spremišta i dograđeni temelji, postavljeno je prizemlje sa stambenim prostorijama: dvjema spavaćim sobama, kupaonicom i kuhinjom, a dnevni boravak s ulaznim prostorom je spušten na nižu kotu kako bi se približilo tlu. Denivelacija koja se nalazi između kuhinje i boravka je, osim za stube, iskorištena za smještaj dugačke drvene klupe. Prizemlje je čelično, lagano i u potpunosti otvoreno prema dvorišnoj i ulaznoj strani kombinacijom ostakljenja i polikarbonatnih ploča, dok su bočne strane i blagi jednostrešni krov prekriveni crvenim trapeznim limom. Kako bi se povećao prostor i izgubio osjećaj da je svaka prostorija zatvorena kutija koja s okolinom komunicira samo preko prozora kao rupe u zidu, minimalno jedna ploha svake prostorije u potpunosti je transparentno-translucentna.

Sa svojih 56m2 neto zatvorenog stambenog prostora u prizemlju i podrumske prostorije od 13m2, zbog svoje racionalnosti, možda i skučenosti, tlocrtno rješenje više podsjeća na stambenu jedinicu u zgradi nego na kuću: ovo je stan u prirodi. Nasuprot tome, treća dimenzija kuće je raskošnija pa se dnevni boravak prema dvorišnoj jugozapadnoj strani otvara visinom od 4m kako bi prigrlio što više svjetla i prirode. Raskošniji je isto tako i vanjski prostor koji se nastavlja na dnevni boravak, a sastoji se od širokog stubišta s velikom žardinjerom, nenatkrivene terase i vrta u duljini od 150m koji vodi do potoka. 

Dan i noć

Tijekom dana, kuća izgleda kao nepravilna crvena prizma koja raste prema dvorištu i stvara jaki kontrast prema okolnom zelenilu. Tijekom noći, iz mraka izranjaju samo transparentno-translucentni potezi ostakljenja i polikarbonata, a kroz njih vidljive siluete ljudi daju uvid u svakodnevni život ove malene kuće i njenih vlasnika.

Biljke i kuća

Krajobrazno se uređenje čestice, kao i pristup projektiranju kuće, temeljilo na maksimalnom čuvanju zatečenog, znajući da put do velike razgranate krošnje stabla traje godinama. Uklonjena su samo ona stabla koja su bila bolesna ili stara, a tek minimalni broj zbog funkcionalnih zahtjeva tlocrtnog rješenja dvorišta.

Osim u uređenju dvorišta, biljke igraju važnu ulogu i u oblikovanju i funkcioniranju kuće. Bršljan i druge penjačice u ulozi su prirodnog zasjenjenja dvorišne fasade boravka. Stabljike bambusa će mjestimično pružiti zaštitu od pogleda ulične strane kuće.

Spolije

Spolije označuju dijelove starije građevine koji su iskorišteni kao građevinski materijal u gradnji novije građevine. Ono što danas nazivamo reuse principom, često smatrajući da se radi o konceptu koji je tek nedavno osmišljen, zapravo je stara, gotovo intuitivna praksa u graditeljstvu, ali i na većini drugih polja.  Kroz povijest, susrećemo mnogo takvih slučajeva prenamjene materijala, najčešće kamenog, obično sa srušenih građevina. Možda najpoznatija građevina kod nas s ugrađenim spolijama je zadarska Crkva sv. Donata. Nažalost, postoje i negativni primjeri gdje se s vrijedne građevine koja bi trebala ostati sačuvana, uzima materijal i koristi za izgradnju drugih građevina. Upravo to se dogodilo i benediktinskoj opatiji Rudina gdje su stanovnici okolnih mjesta počeli koristiti kamene ostatke opatije za gradnju vlastitih kuća. 

Zbog lake dostupnosti i relativno niske cijene novih materijala (manje ili više kvalitetnih), te vrlo krute birokracije, praksa reuse-a u građevinarstvu je u trenutnim uvjetima, a naročito u Hrvatskoj, vrlo komplicirana, zahtjevna i neisplativa. Gledajući s ekološke strane, izvjesno je da će se narednih godina ulagati u razvoj ovog koncepta sa ciljem ponovnog korištenja materijala te stvaranja što manje količine otpada.

U okviru mogućnosti, na kući u Rasnoj su se nastojala primijeniti opisana razmišljanja. Tako je nosiva konstrukcija prizemlja, uz odgovarajuću provjeru materijala, planirana i izvedena od čeličnih stupova i greda razmontiranih sa drugih zgrada, a za sva opločenja na čestici iskorišteni su komadi armiranobetonskih ploča srušene vikendice. 

Budućnost 

Možda je upravo korona kriza sa svojim restrikcijama napuštanja doma pokazala sve prednosti stambenog prostora koji omogućuje izlazak na vlastitu terasu i u vlastiti vrt. Stambene jedinice  postavljene jedna na drugu i jedna pored druge, bez ikakvih vanjskih prostora ili tek sa skromnim nefunkcionalnim balkončićima upravo sada pokazuju sve svoje mane, te je za očekivati da ćemo u budućnosti naučiti više cijeniti kvalitetno isprojektirane vanjske prostore stanova i kuća, da ćemo više vremena posvećivati njihovu uređenju, ili ih pak koristiti za uzgoj vlastitog voća ili povrća. Možda stoga i ovakva disperzirana i nevidljiva mjesta kao Rasna ponovno postanu zanimljiva ljudima u potrazi za vlastitim domom.